Za sada je, zahvaljujući volji dobrih ljudi, sakupljeno tek nešto više od 10.000 evra, međutim, za operaciju aplastične anemije neophodno je najmanje 150.000 evra
Kako bi šestogodišnja Beograđanka Lana Nikolić pobedila teški oblik aplastične anemije i dobila šansu za srećno detinjstvo, za nastavak lečenja u Italiji hitno joj je neophodno između 150.000 i 200.000 evra.

Za sada je zahvaljujući volji dobrih ljudi sakupljeno tek nešto više od 10.000 evra, međutim, da bi Lanini roditelji uopšte mogli da pokrenu proceduru sa bolnicom u Rimu, neophodno je da se u narednih 45 dana sakupi najmanje 150.000 evra.

Zbog stanja u kojem koštana srž ne proizvodi dovoljno ćelija da zameni stare krvne ćelije, Lana ne može kao njeni vršnjaci bezbrižno da uživa u detinjstvu, a sve aktivnosti prinuđena je da obavlja uz strogi nadzor roditelja i pod stalnom lekarskom terapijom.

Podsetimo, aplastična anemija je bolest uzrokovana time što koštana srž ne proizvodi dovoljno ćelija da zameni stare krvne ćelije. Stanje, pored anemije, uključuje i aplaziju. I dok anemija podrazumeva niske vrednosti eritrocita, pacijenti oboleli od aplastične anemije imaju niže vrednosti sva tri tipa krvnih ćelija: eritrocita, leukocita i trombocita.

Najčešći simptomi ove teške bolesti su anemija i malaksalost, bledilo, trombocitopenija (nizak nivo trombocita), koji može prouzrokovati krvarenje i modrice, kao i leukopenija (nizak nivo leukocita), koji može prouzrokovati infekcije.

Apelujemo na sve one koji mogu i žele da pomognu maloj Lani da iz ove bitke izađe kao pobednik, da se što pre uključe u akciju i uplate neophodna sredstva na sledeće račune:

Za dinarske uplate:

Uplata na račun: 160-1-73
Sa pozivom na broj: 51-102-0012682.1

Za EUR/USD uplate:

Banka primalac:
DBDBRSBG
Banca Intesa ad Beograd
Milentija Popovića 7b,
11070 Novi Beograd
Republic of Serbia

Račun primaoca:

IBANRS35160513020158224493
Oliver Nikolić
Cara Lazara 5, Beograd

Za više informacija posetite Lanin sajt  www.lananikolic.com

http://www.blic.rs/Vesti/Drustvo/401001/Sestogodisnja-Lana-hitno-mora-na-lecenje-u-Rim

 
Picture


Pre šest meseci Gimnazija u Lebanu pokrenula je akciju Svi za Kristinu kako bi prikupila neophodan novac za lečenje učenice Kristine Denčić obolele od tumora na štitastoj žlezdi. Akcija je probudila empatiju i pozitivna energija je dala rezultate, Kristina se oporavila, krenula je i u školu. Međutim, ne lezi vraže, stanje se iznenada pogoršalo. Kristini je potrebna hitna transplantacija, već sutra kreću pripreme, ali joj je potreban i novac. Njena porodica neće moći da se izbori sa troškovima. Škola i naši učenici će pomoći koliko god mogu, ali to svakako nije dovoljno.

Al' ne da  đavo... il' ne da bog!

Ništa nam drugo ne preostaje nego da se ponadamo u dobre ljude koji će dati koliko mogu i koliko imaju. 
Setite se, ruka koja daje uvek je iznad ruke koja prima. 
U toku samo jednog dana popijemo najmanje dve kafe, odrecimo se jedne, biće dovoljno kako za Kristinu tako i za ostalu decu kojoj je pomoć neophodna. Kristina je na putu ka Beogradu, anđeli s njom, i dobri ljudi uz nju. 

 Broj žiro računa je 205-9011005045465-11 Komercijalna banka

 Devizni račun u Komercijalnoj banci RS35205903101941119806




http://blog.b92.net/text/23122/Svi-za-Kristinu-dobri-Ljudi-Nazalost-opet/


 

                                                    
                                    TEŠKO BOLESNA DECA UMIRU POLAKO I NIKOGA NIJE BRIGA





http://blog.b92.net/text/23039/TESKO-BOLESNA-DECA-UMIRU-POLAKO-I-NIKOGA-NIJE-BRIGA/




Civilizovanost društva i uspešnost države se mere po tome koliko su sposobni da pomognu najslabijim svojim članovima. Koliko nisu gluvi na pozive u pomoć teško bolesne dece. Ne one dece koja mogu da se izleče, nego one koja neće dočekati da porastu, za čiji svaki dan života i svaki tren bez bola se bore njihovi roditelji.

"Teško bolesna deca umiru polako i nikoga nije briga.

 Rečeno im je da se nečinjenjem dešava tiha eutanazija dece . Ove godine ih je umrlo nekoliko",

 kaže Majka, kleinemutter i još jednom poziva u pomoć:

INICIJATIVA BLOGERA -Fond za teško bolesnu decu

Blogeri b92 su nedavno počeli tihu kampanju s ciljem da privole državu da osnuje fond za teško bolesnu decu. Na to su ih naveli blogovi o bolesnoj deci koje su  objavljivale Jelica Greganović, Razmišljam i Biljana 77.

Blogeri su išli u Ministarstvo zdravlja i kod Ombundsmana, gde su izložili ideju za osnivanje fonda i  objasnili da teško bolesno dete nije dete sa temperaturom, već dete bolesno od hronične, teške , retke i  neizlečive bolesti, a  kojem možda treba :

operacija, dijagnoza ( ako je nije dobio  u Srbiji)  i edukacija.

Teško bolesna deca umiru polako i nikoga nije briga.

Rečeno im je da se nečinjenjem dešava tiha eutanazija dece . Ove godine ih je umrlo nekoliko.

Predočena im je ideja o načinu finansiranja fonda ( poštanske, markice, igre na sreću, sms porukama, pozivima, dobrovoljnim prilozima).

Rečeno im je da je javnost misli da se institucije bave same sobom, rekonstrukcijama, foteljama itd., da je stanje na terenu alarmantno, da su se roditelji zdrave dece zgrozili kada su videli kroz šta sve prolaze porodice bolesne dece.

Oni su obećali pravilnike o retkim bolestima, o deci sa smetnjama .

Blogeri b92 su im objasnili  :

Da deca sa smetnjama zbog neadekvatne podrške sistema u edukaciji i školovanju često bivaju napuštena i smeštena u sirotišta.

Ako bi dobili kvalitetnu edukativnu podršku, ta deca bi čečće ostajala u porodicama, i tako na kraju krajeva i državu manje koštala.

Država, mesečno, plaća institucijama 900 eura po napuštenom detetu, o kome te institucije brinu..

Srbija je nedavno potpisala zakon o deinstitucionalizaciji, koji nalaže vraćanje napuštene dece i odraslih u porodice, koje su ih ostavile (ostavile su ih jer nisu mogle da brinu o njima, ali to za ovaj zakon nije bitno).

Zašto ga je  Srbija potpisala? Zato što će dobiti velike pare da to sprovede i obezbedi socijalne usluge takvim osobama i njihovim porodicama.

Znamo već kako to biva kod nas....od socijalnih usluga u praksi ništa neće biti, a na papiru i u pravilnicima izgledaće savršeno.

Tako je bilo i za podršku u obrazovanju dece sa smetnjama, svi znamo kako to u praksi izgleda.

Pre mesec dana je, u Beogradu, samo dvanaestoro dece dobilo odobrenog asistenta, kojeg će plaćati Grad.

Verujem da u Beograd ima više od dvanaestoro dece sa smetnjama, koja idu u škole.

U opštinama obično kažu da je mišljenje interresorne komisije samo mišljenje, a ne rešenje i da one ne moraju da ga poštuju. A i neće da ga poštuju, jer nemaju para.

Rekli su da će podržati našu inicijativu za osnivanje Fonda za teško bolesnu decu, ali do dana današnjeg nama se još niko nije javio.

Poslali smo mail ministarstvima finansija, pravde, zdravlja.

Svi ćute.

Njihova deca su zdrava, bogu i sreći hvala!

Nečija deca nisu te sreće i neko hleb koji jede natapa suzama nemoći dok gleda kako mu dete umire, a društvo (mislim na institucije kojima je to posao ) ne čini NIŠTA.

Blogeri b92 su u pokušaju da učine pomak i nekako razjasne neophodnost jednog takvog fonda, koji bi bio podrška bolesnoj deci, porodicama i bolnicama koje leče tu decu.

Evo šta misle neki od roditelja o njihovoj inicijativi „Roditelj negovatelj“, koju su i blogeri B92 podržali:

http://www.novosti.rs/vesti/naslovna/drustvo/aktuelno.290.html:456959-Invalidna-deca-bez-obecane-pomoci

Na sajtu skupštine postoji predlog zakona i molim sve koji su zainteresovani za ovu problematiku da isti pročitaju.

Problem je nastao jer neki roditelji predlog zakona tumače kao što je u članku, a neki drugačije.

Nezadovoljni roditelji ponovo spremaju protest zbog neulaska predloga zakona u proceduru i na izglasavanje u Skupštini.

 
Roditeljima se žuri jer država  trenutno planira budžet za sledeću godinu, a roditelji se boje da u njemu ne budu izostavljena deca sa invaliditetom i njihove porodice.